Gedicht
Vlado Martek
I, pre-poet
I, pre-poet,withdraw myself from the poem.
I give myself the deadline of destiny aloud.
I fill myself with a time before departure,
but would I do that, don’t know; the flow is
complete and I couldn’t persuade language
to be itself and I curse the profit of every object.
This eighth line: consciously I omit the shadow of my example
from the illusion, and above all
what would have its meaning without me –
Today the pre-poem is in the middle
although the margins are full of names.
© Translation: 2012, Miloš Djurdjević
I, pre-poet
Ja, predpjesnik,
povlačim se iz pjesme.
Zadajem si na glas rok sudbine.
Napunih se vremenom pred taj izlazak,
a da ću baš uraditi, ne znam; tok
je cjelovit i jezik ne mogu nagovoriti
na nj, urećući dobitak svakog predmeta.
Ovaj osmi stih: svjestan ispuštam iz iluzije
sjenku svog primjera, nadasve već
ono što bi bez mene meni značilo —
Predpjesma je danas u sredini
iako su strane u imenima pune.
povlačim se iz pjesme.
Zadajem si na glas rok sudbine.
Napunih se vremenom pred taj izlazak,
a da ću baš uraditi, ne znam; tok
je cjelovit i jezik ne mogu nagovoriti
na nj, urećući dobitak svakog predmeta.
Ovaj osmi stih: svjestan ispuštam iz iluzije
sjenku svog primjera, nadasve već
ono što bi bez mene meni značilo —
Predpjesma je danas u sredini
iako su strane u imenima pune.
© 1997, Vlado Martek
From: Akcije pisanja: bol u tekstu 1977-1996
Publisher: Naklada MD / SCCA, Zagreb
From: Akcije pisanja: bol u tekstu 1977-1996
Publisher: Naklada MD / SCCA, Zagreb
Gedichten
Gedichten van Vlado Martek
Close
I, pre-poet
Ja, predpjesnik,povlačim se iz pjesme.
Zadajem si na glas rok sudbine.
Napunih se vremenom pred taj izlazak,
a da ću baš uraditi, ne znam; tok
je cjelovit i jezik ne mogu nagovoriti
na nj, urećući dobitak svakog predmeta.
Ovaj osmi stih: svjestan ispuštam iz iluzije
sjenku svog primjera, nadasve već
ono što bi bez mene meni značilo —
Predpjesma je danas u sredini
iako su strane u imenima pune.
From: Akcije pisanja: bol u tekstu 1977-1996
I, pre-poet
I, pre-poet,withdraw myself from the poem.
I give myself the deadline of destiny aloud.
I fill myself with a time before departure,
but would I do that, don’t know; the flow is
complete and I couldn’t persuade language
to be itself and I curse the profit of every object.
This eighth line: consciously I omit the shadow of my example
from the illusion, and above all
what would have its meaning without me –
Today the pre-poem is in the middle
although the margins are full of names.
© 2012, Miloš Djurdjević
Sponsors
Partners
LantarenVenster – Verhalenhuis Belvédère