Flat dull plant

Flat dull plant,
useless like an uncommon moment,
no-one sings to it, not now, nor reads the
damp letters of night. Words have
scattered like tiny orbs of moon,
blind mouths dream of water,
beautiful faces grow dim, moon has exhausted
all of her descents.
Simplicity, closeness healed, good order,
they have moved out of my life.
Come, make me unhappy.
Toys are merciless,
laughing inside, slicing up time,
alien and precious.
Resigned pot-plants, uncared-for hands,
listless stems and nights and empty dishes;
set everything in order.
A drowned mirror, scars transferred
to water, food for a famished body,
such is its hunger, the wait all healed.
All the women made me sweeter,
they foreswore toys and times, everything,
lovely as they grow from their solitude,
powerful and dark in their reflections,
and inhabit my life no longer.
Nothing makes me sad, not any more.

Flat dull plant

Plošna i nečitka biljka,
beskorisna kao rijedak trenutak,
nitko joj više ne pjeva, ne čita
vlažna noćna pisma. Riječi su se
rasule kao mjesečeve kuglice,
slijepa usta sanjaju vodu,
lijepa lica tamne, mjesec je pojeo
sve svoje silaske.
Više ne stanu u moj život,
ta lakoća, ta zarasla blizina,
to nizanje. Dođi, rastuži me.
Igračke su nemilosrdne,
smiješe se iznutra, rasijecaju vrijeme,
tuđe su i skupocjene.
Strpljive lončanice, nenjegovane ruke,
nezaigrane stabljike i noći i prazne zdjele,
pospremi sve.
Naplavljeno zrcalo, ožiljci prineseni
vodi, hrana nezasitnom tijelu,
takva mu je glad, zacijeljeno čekanje.
Sve su me žene uljepšale,
igrački i vremena, svega su se odrekle,
lijepe dok rastu iz svoje samoće,
moćne i mračne u odrazima,
više ne stanu u moj život.
Više me ništa ne rastužuje.